Zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac, kao tadašnji vlasnik Toplica, počinje 1811. godine s podizanjem glavnog kupališnog objekta zvanog Maksimilijanova kupelj. Nacrti objekta sačuvani su u Nadbiskupskome arhivu u Zagrebu. Vrhovčev graditelj bio je Kristijan Heinrich Vesteburg, od reda milosrdne braće, tada službeni graditelj zagrebačkog biskupa koji u isto vrijeme adaptira i obližnji dvorac Golubovec koji je biskup Maksimilijan Vrhovac kupio kao i Stubičke Toplice 1806. godine. Po završetku gradnje, zgrada je namijenjena javnoj svrsi. Središnja je prostorija kupališta (bazen) visoka kroz dva kata: u prizemlju je bio ugostiteljski trakt povezan s vrtom, a na katu su se nalazile gostinjske sobe. Velika zgrada Maksimilijanove kupelji, znalački komponirana i funkcionalno riješena, izvedena je u baroknoj maniri. Za svoje vrijeme ova je građevina bila veliki zahvat i prvo uređeno termalno kupalište u sjevernoj Hrvatskoj, koje još uvijek, uz preinake, služi svojoj svrsi.

Iza zgrade, u perivoju, izgrađen je mali osmerokutni paviljon, koji postoji i danas, uz manje izmjene. On je izgrađen kao parna kupelj, tada zvana Dijanina kupelj. Na prozorima ove male zgrade graditelj je primijenio neogotičke motive. Šiljaste neogotičke lukove izveo je Vesteburg 1806. i na obnovi dvorske kapele u obližnjem Golubovcu, pa je to prva primjena neogotike u nas.

Vrijedna povijesna građevina, kapela svete Katarine, od 1994. godine služi kao župna crkva novoosnovane župe svetog Josipa. Sagrađena i posvećena 1814. godine, kapela je rijedak primjer vrlo rana klasicizma u nas, a građena je kao treći objekat cjelovita kupališno-lječilišnoga kompleksa Stubičkih Toplica,koji je od 1811. godine dao graditi i u njega investirao zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac. Vrlo je važno naglasiti da na kompleksu Stubičkih Toplica isti autor u istome vremenu, na tri objekta primjenjuje različite stilove (barokna tradicija, neogotika i klasicizam), što je najava slijeda i miješanja povijesnih stilova tijekom cijeloga devetnaestog stoljeća.
U perivoju župne crkve nalazi se zanimljiva Betlehemska spilja s trajnom postavom jaslica i Kristova groba, rad kipara Izidora Popijača Bednjanskog. 

Kapela svete Katarine nalazi se na pejsažnom i povijesno-memorijalnom lokalitetu – brdu Kapelščak, gdje se odvijala završna bitka Seljačke bune 1573. godine. Na vrhu brda stajala je u to vrijeme malena kapela svete Katarine, za koju vizitacija iz 1622. godine govori da je nakad bila župna crkva. Prema narodnoj predaji, pored kapele se nalazilo groblje seljaka palih u bitci na Stubičkome polju 1573. godine. Godine 1868. pobožni i čestiti seljak Josip Šipek sagradio je o svom trošku novu kapelu svete Katarine. Ista je 1880. godine stradala u potresu, pa ju 1882. godine obnavlja i blagoslivlja župnik Josip Cigler.

Kategorija zaštite: Spomenik prirode – rijetki primjerak drveća

Godina zaštite: 1965.

Opseg hrasta u prsnoj visini iznosi 383 cm, promjer 122 cm, a visina 17 m.

Hrast kitnjak „Galženjak“ (njem. Galgen – vješala) – spomenik prirode, nalazi se na Povijesno-poučnoj stazi „Kamenjak“, na brdu i istoimenoj šumi Kamenjak. Prema narodnoj predaji na hrastu su vješani zarobljeni puntari, nakon bitke kod Stubičkih Toplica 09. veljače 1573. godine, kojom je u krvi okončana velika Seljačka buna pod vodstvom Matije Gupca.